Sa stavom

Kultura opsjednuta djevičanstvom

Izgubimo djevičanstvo – zauvijek!

Izgubimo djevičanstvo – zauvijek!

Djevičanstvo.

To je nešto što nam je svima poznato, nešto o čemu smo svi razgovarali. To je nešto čime smo mi, kao kultura, opsjednuti.

Ako si žena, onda je to jako vrijedno imati, no vrlo zamršeno ako si muškarac.  

Žensko djevičanstvo vrijedno je društvu, dok muškarčevo, zapravo, ne vrijedi ništa; u stvari, za društveni status muškarca bolje je da nije djevac.

To je povezano s onim što možemo nazvati seksualna dvostruka mjerila: ženama je neugodno što se seksaju, dok su muškarci za isto nagrađeni.

Ideja da je prvi susret penisa i vagine nešto značajno i od životne važnosti (barem za žene) ima svoje korijene u doživljavanju žena kao vlasništva. Drugim riječima, djevičanstvo je društvena konstrukcija proizašla iz komercijalizacije žena.

Budući da se žene smatralo (ili se još uvijek smatra) vlasništvom, one su udajom prešle iz vlasništva svoga oca u vlasništvo supruga. Znate onu tradiciju po kojoj otac vodi svoju kćer kroz crkvu? Upravo ona predstavlja prijenos vlasništva s oca na supruga. Otac je doslovno daruje drugome.

Zbog toga je ženina seksualna čistoća postala jako važna. Nevinost je smatrana kao jedna od najvažnijih stvari na njoj.

Seksualnost je, naravno, regulirana kroz religiju što je seks učinilo sramotnim i tabuom, ako je izvan braka. I za najveći broj kontracepcija je bila nedostupna i bilo je važno da žene zbog toga ostanu djevicama, kako bi svojim supruzima osigurale čistoću njihova potomstva. Drugim riječima, djevičanstvo je služilo kao srednjovjekovni oblik testa očinstva.

No, iako se djevičanstvo može činiti kao tradicija, zapravo je vrlo problematično i štetno.

Djevičanstvo je seksističko

U modernim vremenima djevičanstvo kao koncepcija postoji i za muškarce, ali nema ni približno jednake društvene implikacije i značenje.

Žene su naučene da je njihova nevinost vrijedna, čak u nekim slučajevima i roba. Ako je ‘izgube’ na pogrešan način, odnosno s krivom osobom i u krivo vrijeme, bit će obilježene kao ‘lake’, ili će čak biti nazivane ‘oštećenima’ i ‘očajnima’.

S druge strane, muškarci se ne moraju brinuti da će ih se po tome prosuđivati, ili da će biti osramoćeni zbog ‘gubitka’ nevinosti.

U nekim kulturama žene mogu biti prognane ili čak ubijene ako nisu djevice prije udaje, ponajviše zbog sramoćenja svoje obitelji.

Djevičanstvo je znak čistoće, a nedostatak te čistoće prije braka u mnogim društvima donosi sramotu i nepoštovanje vlastite obitelji, čak i u slučaju silovanja.

Što je s muškarcima koji nisu djevci prije sklapanja braka? Oni se ne susreću s takvim kulturnim posljedicama.

 {slika}

Djevičanstvo pridonosi ‘stidu drolje’ (Slut – Shaming)

Djevičanstvo je konstruirano tako da žene prosuđujemo na temelju toga kako i kada su se počele seksati.

Gubitak nevinosti u krivoj dobi (najčešće ‘premlada’), u krivo vrijeme (‘prerano’ u vezi ili izvan veze), s pogrešnom osobom (najčešće s nekim koga ‘ne voliš’) ili  krivim osjećajima (zbog bilo kojeg drugog razloga, osim ljubavi prema partneru i predavanja svoje odanosti njemu) ima društvene posljedice.

Ovi su faktori predmet spekulacije i osuda drugih, pogotovo ‘stida drolje’. ‘Stid drolje’ termin je koji se odnosi na prenošenje stida i podčinjenosti na žene zbog njihove seksualnosti. Žene koje se izazovnije oblače spavale su, ili se smatra da su spavale, s puno ljudi ili imaju puno muških prijatelja – osuđene su na ‘stid drolje’.  

To je problematično jer je ‘stid drolje’ seksistički i učvršćuje negativan način razmišljanja o seksu, a temeljen na puritanskim seksualnim vrijednostima.

‘Stid drolje’ ne daje ženama seksualnu slobodu, nego umjesto toga ograničava njihovo ponašanje i njihove odluke te nameće očekivanja kako bi se trebale ponašati u svojoj seksualnosti (odnosno, ne ponašati).

Gubitak nevinosti, suprotan onom prihvaćenom i kulturno definiranom, može dovesti do ‘stida drolje’.

Djevičanstvo određuje ženinu vrijednost obrnuto proporcionalno tome s koliko je muškaraca spavala

Kao što je već navedeno, nevinost je povezana s čistoćom. To znači da što si se više seksala, to si manje čista, što u prijevodu za žene znači da je njihova vrijednost povezana s tim s koliko muškaraca su spavale.

 Postoji obrnuti odnos u tome koliko si se seksala i koliko društvo smatra da vrijediš

Međutim, za muškarce postoji pozitivna korelacija između toga koliko su se seksali i koliku im vrijednost daje društvo.

Muškarci su društveno nagrađeni za seks, dok su žene društveno kažnjene – on je pastuh, a ona drolja.

To je ono što je poznato pod pojmom dvostrukih mjerila seksualnosti. Nevinost je s tim iznimno povezana.

 Djevičanstvo je ‘heteronormativno’

Djevičanstvo pretpostavlja da je penis u vagini jedna posebna vrsta seksa, drugačija od svih ostalih.  

Pretpostavlja da ako nisi imala penis u svojoj vagini, ili ako penis nije ‘stavljen’ u nečiju vaginu, seksa, zapravo, nije ni bilo. Ni oralni ni analni seks, u našoj kulturi se ‘ne računaju’, iako oba uključuju riječ ‘seks’.

Heteroseksualnost je norma, a djevičanstvo služi kao njegova potvrda

Djevičanstvo briše iskustva lezbijki, gayeva, biseksualnih, queer i drugih ne–heteroseksualnih osoba te iskustva heteroseksualnih osoba, koje ne primjenjuju PUV seks (penis u vagini).

Njihov seks se prikazuje kao nešto nedostatno, ne poput heteroseksualnog seksa.

Djevičanstvo podrazumijeva da ste heteroseksualni i ne uzima u obzir bilo koju drugačiju vrstu seksualnog izražavanja.

 {slika}

Djevičanstvo briše queer i trans osobe

Budući da je djevičanstvo u heteronormativnoj kutiji, ne ostavlja mjesta za one koji ne pripadaju rodno binarnim ili drugim, takozvanim ‘konvencionalnim’ oblicima seksualnosti.

Djevičanstvo se oslanja na to da si heteroseksualna, cisrodna ženska ili muška osoba, koja nema nikakav okvir za odnose i osobe koji se u to ne uklapaju.  

 Za takve se ljude najčešće smatra da nisu ni izgubili svoju nevinost, ako nisu imali heteroseksualni seks s osobom suprotnog spola.

Pogledajte samo Internet! Postoje brojne stranice gdje ljudi pitaju jesu li lezbijke koje su se seksale i dalje djevice.

Činjenica da je do toga stalo tolikome broju ljudi, govori mnogo o tome koliko naša kultura cijeni nevinost (puno, puno previše) te kako na drugačiji način promatramo djevice od onih koje to nisu.

Sam termin nevinost ima suviše poopćeno značenje i seksistički prizvuk, a problematično je i njegovo korištenje, s obzirom da doprinosi navedenim društvenim problemima.

Primjenjujući koncepte i vrijednosti nevinosti na vlastiti i tuđe seksualne živote, podupirete patrijarhalne stavove o seksualnosti i vrijednosti žena općenito.

Patrijarhat želi da postupate s vašom seksualnošću kao s robom, istovremeno zadržavajući seksističke stavove jer se tako održava status quo.

Prisiljavajući seksualnost da egzistira u ovoj maloj heteronormativnoj i heteroseksističkoj kutiji, mogu se efektivno izbrisati iskustva svih ljudi koji u tu kutiju ne pripadaju. 

Ja to neću tolerirati, a kladim se da nećete ni vi. Od vas ću zatražiti da još jednom razmislite o svom pogledu na nevinost i počnete preispitivati vlastita mišljenja o tome što čini vašu seksualnost. Što kritičniji postanete o temi nevinosti, to će se njena kulturološka važnost sve više činiti trivijalna i neprivlačna.

Naposljetku, socijalne konstrukcije su zasnovane iz onoga što kažemo sami sebi, na temelju prethodnog znanja i vlastitih iskustava. No, što bi se dogodilo kada bi se znanje i iskustvo promijenili?

To pitanje je ključno za vječni gubitak nevinosti.

Prevela i prilagodila Mirna Šimunović