Sa stavom

23.01.2012. 09:45:55 - Kristina Olujić

Referendumski odjeci

Pravo na neopredijeljenost i izbornu apstinenciju

Novi list

Novi list

Doživjevši napade u žučnim debatama oko poimanja tzv građanske dužnosti osjetila sam potrebu stati u obranu opcije izborna apstinencija. Vrhunac alergije na neizlaženje na referendum predstavlja stav osobe koja bi zabranila opciju neizlaska na izbore općenito. Indirektno mi je pripisana i intelektualna lijenost jer, eto, čisti 50:50 ne postoji i sigurno je i mene vuklo barem malo na jednu stranu. Zaokružila bih da da sam morala, u hipotetskoj situaciji u kojoj se referendum ne može bez mene održati ne bih se sakrila u podrum do 19h. S obzirom na to da to nije slučaj mogla sam si dopustiti luksuz neizlaženja koji ne smatram moralno upitnim.  Pokušat ću ovim putem obraniti pravo na neopredijeljenost, u situacijama u kojima to ima smisla (pubertetski bunt i revolucionarna stremljenja koja su sama sebi svrha ne nose u sebi nikakav smisao), pogotovo s obzirom na površno reduciranje problematike i na zamor birača dvama izborima u manje od dva mjeseca.

Što znače intelektualna lijenost i neispunjavanje građanske dužnosti i u kojem je točno momentu forma postala bitnija od sadržaja a oprez postao lijenost?

Ne smatram se vrsnim znalcem političkog i pravnog sustava EU, makro i mikro ekonomije, nisam osobno otišla u Sloveniju i saznala što o EU misle slovenski ugostitelj, poljoprivrednik, sociolog, politolog, ekonomist i to sve oba spola i svih političkih opcija, nisam rekonstruirala dosege svih grčkih vlada u zadnjih 20 godina ili gledala dokumentarac o poljskim brodogradilištima. Zadnjih 5 godina u medijima sam više pratila unutarnju nego vanjsku politiku i promaknulo mi je puno toga o specifičnim situacijama (u društvenom, gospodarskom, političkom i inom smislu) o svakoj pojedinoj zemlji članici EU. Nisam sklona donositi zaključke brzopleto, što je pitanje kompleksnije i što je potrebno više znanja i informacija o više različitih stvari, to sam opreznija. Nije ista stvar biti upućen u kadar i program vladajuće i oporbene stranke i događanja u jednoj zemlji u 4 godine, biti siguran u to da će jedni biti barem nešto bolji od drugih i s druge strane biti siguran da će Hrvatska propasti ili procvasti nakon ljeta 2013.

Suzdržavam se od zacementiranih zaključaka ako nemam višestruke provjerene informacije, ako nemam dublji uvid više strana i aktera. Primjerice,  ako čitam komentar Slovenske sociologinje čiji izričaj priziva ideale radikalne ljevice, uzet ću ga s rezervom (da pripada radikalnoj desnici bilo bi identično.) Uvažit ću ga ali ću imati potrebu čuti stručnjake istog profila ali različitih ideoloških predznaka ili bez ideoloških predznaka i to sve za puno više od jedne profesije. Nedavno sam u vlaku BG-ZG razgovarala sa slovenskim državljaninom srpske nacionalnosti koji je nezadovoljan EU. Poslušala sam ga, razgovarali smo o tome ali nisam prihvatila bezrezervno njegov stav. Bilo mi je žao što nisam imala priliku razgovarati sa više državljana i državljanki Slovenije, što u kampanji nismo dobili ni približno dovoljno dubok uvid u situaciju o zemlji koja je postala dio ujedinjene Europe 2004. Puno bi pomogla detaljna i objektivna analiza primjera jedine zemlje s kojom se, u ovom slučaju, možemo uspoređivati jer s njom dijelimo zajedničku prošlost i radi se također o maloj zemlji na ispitu u velikoj tvorevini. Umjesto toga, raspršili smo se na sto strana u mjesecu koji je generirao enormni broj stručnjaka za grčku ekonomiju, mađarsku unutarnju politiku, švicarsko egzistiranje izvan granica EU i ostale fenomene kojima smo imali priliku svjedočiti u ovoj predreferendumskoj psihozi.

Dakle, po pitanju EU, svi smo mi donekle intelektualno lijeni jer nalog: informiraj se! ovdje jednostavno nema istu težinu kao: informiraj se o razlikama u psihoanalitičkom pristupu Freuda i Junga.

Međutim, ja priznajem pravo svakoj osobi da procijeni koju razinu upućenosti u problematiku smatra dovoljnom za donošenje odluke.  Sve što tražim je moje pravo na neopredjeljenost jer ne volim glasovati za opciju za koju osjećam da ju ne podupirem u mjeri koja je za mene i moju viziju intelektualnog kredibiliteta dovoljna.

Nisam izašla na referendum jer znam da je previše toga što ne znam i što ne mogu predvidjeti i da bi taj potez kemijskom bio puko ispunjavanje forme. Ne želim glasovati samo zato da glasujem čak i kad me poneki proglašavaju neodgovornom i intelektualno lijenom jer smatram da jedan artikulirani ne znam ima veći značaj od donošenja odluke na putu od stana do biračkog mjesta, biranja opcije na tuđu sugestiju par dana prije ili sl.

Branim izbornu apstinenciju kao svačije pravo, pogotovo ako je ona iznimka i kao takva nije dokaz apolitičnosti. Individualna je izborna apstinencija nezamjetna i beznačajna ali visoka apstinencija već predstavlja poruku. Poruku koju iole mudar političar shvaća unatoč deklarativnom lupetanju o zamoru birača izborima. Ako će spot za neke nove izbore biti makar samo malo iznad razine pričice o talijanskoj oduševljenosti pršutom (poznajem dobro Talijanski mentalitet i malo je toga na svijetu manje vjerojatno od hipotetskog svemira u kojem Talijani bilo kome priznaju: imate bolji pršut/vino/maslinovo ulje od nas), ako će rasprava o nekoj novoj temi u nekom novom kontekstu biti malčice objektivnija, sveobuhvatnija i konstruktivnija i osigurati većem broju ljudi da se dostojno opredijele onda je ovaj visok postotak apstinenata postigao svrhu jer promjene se odvijaju u mikro pukotinama.

Tagovi: apstinencija, eu, izbori, referendum

Vezani članci:

Komentari

:
Tema je već zastarjela ako uzmemo u obzir da je priča s referendumom već završila, ali na političku neopredijeljenost i pasivnost građana u kontekstu izbora, kako lokalnih tako i onih na nacionalnoj razini, nikad neće biti ni kasno ni beskorisno raspravljati budući da je to jedan od već duže prisutnih fenomena kod nas, tako da imam potrebu iznijeti mišljenje kao odgovor i potporu Kristininom članku.
Intelektualna lijenost i neispunjavanje građanske dužnosti koja se pripisuje biračkom tijelu koji je odlučio ne sudjelovati u referendumu najobičnija je retorika onog dijela biračkog tijela koji je ili iznimno netolerantno raspoložen za bilo kakvu pravu političku raspravu u kojoj se sagledavaju sve činjenice i uzima u obzir tuđe mišljenje ili je u najboljem slučaju samo neupućen u činjenicu da bi neki iza svojeg 'da' ili 'ne' odabira htjeli stajati odgovorno i artikulirano kao što i doliči jednom intelektualcu, pa otud i ironija oko pojma 'intelektualna lijenost' koja se pripisuje onim biračima koji zaista jesu intelektualno odgovorni u tolikoj mjeri da bez pravog činjeničnog stanja neće izlaziti na referendum. (Ova argumentacija se naravno ne odnosi na one koji nisu niti promišljali svoju ulogu političkog bića u zajednici te koji jednostavno nisu zainteresirani sudjelovati u društvenom životu na takav način ili koji imaju neke druge razloge.) Nadalje, iznimno neodgovornim smatram nedostatno informiranje javnosti, da ne kažem zataškavanje činjenica, (pogotovo od strane javne, državne televizije) o problematici kako referenduma tako i čitavog procesa koji je godinama vodio ka tom istom činu, a kao kremu čitave jedne elaborirane prevare naroda i birača vidim u intelektualno uvredljivim proeuropski orijentiranim spotovima poput onoga koji pokušava studente uvjeriti da će im se studiranje svesti na ekskurziju po Europi nakon čega će to znanje moći investirati u matičnoj državi time što će sagraditi svemirski brod (ili kako je već kazano u toj reklami).
Dakle, institucije koje su kao zadaću imale informiranje javnosti o njihovoj vlastitoj sudbini su podbacile i ostavile malog čovjeka da se o državnom uređenju u koje ulazi informira putem kavanskih razgovora i laičkih naklapanja da bi ga se potom pozivalo na odgovornost prema toj istoj državi koja se nije ni udostojila podastrijeti mu stvarno činjenično stanje (što je sve ispregovarano u centrima moći a da ide u korist našeg naroda, što ne, te čitav niz konkretnih problema koji će se odraziti na svakodnevni život naših građana) i k tomu je još pogodovala širenju intelektulano i zdravorazumski uvredljivog sadržaja putem nacionalne televiziije.
U kontekstu ovoga što je rečeno, u potpunosti se slažem sa kolegicom Kristinom da jedan neopredijeljeni argumentirani stav puno više vrijedi, barem s intelektualnog stajališta, nego puko bezrazumsko zaokruživanje 'da' il i'ne', uostalom, kao tolerantno društvo tolerirati nečiju izbornu apstinenciju je najmanje što možemo učiniti.
19.03.2012. 14:16
:
Nadalje, narod je postao svjestan da se vladajuća elita s njim ruga te da je referendum jedan događaj pro forme da bi se održala iluzija demokracije kao državnog uređenja, a koja već odavno nema nikavu potporu u stvarnosti kako našeg naroda tako i ostalih sličnih ekonomski skrhanih narodića koji misle da su slobodni jer mogu razviti svoju zastavu sa kuhinjskog prozora. Nesrazmjer između koncepta demokracije i one politike koja se implementira i provodi je ipak malo prevelik da bi se osoba s iole zdrava razuma odrekla nedjeljnog sjedenja u fotelji i šetnje s psom kako bi otišla na biračko mjesto sudjelovati u toj šaradi.
19.03.2012. 14:24
Neno:
Mislim da je neizlaženje na izbore zapravo posljedica neznanja, odnosno nepostajanje pojedinca, skupine, udruge, stranke odnosno opozicije koja će ukazati na drugo mišljenje u vezi pristupanja EU. Definitivno poštujem razlog ljudi za neizlaženje na izbore odnosno iznošenje nekakvog bunta radi nedovoljnog izlaganja razloga protiv pristupanja EU. Taj razlog bi i nešto vrijedio u civiliziranom svijetu u kojem nasilje nije kultura življenja.
Nažalost, neizlaženjem na izbore samo ste pomogli da Hrvatska uđe u EU koja je sigurno kompliciranija tvorevina od Jugoslavije, a da ne spominjem da ne znamo na što smo se obvezali sa ulaskom u navedenu uniju.
U svijetu nasilja, okrenuli ste glavu i rekli ste: neću glasati, ja ću apstinirati. E pa moji građani i građanke - ponašali ste se baš onako kako su naši političari i budući vlasnici htjeli.
Prema mišljenjima domaćih stručnjaka za svjetska pitanja koji nisu dio politike, pristupanjem uniji lišili smo se prava da odlučujemo o vlastitoj stvarnosti. Ova činjenica je jako široki pojam o kojem bi se dalo raspravljati danima. Ali pogledajte ostale zemlje koje su učinile isto što i mi i pristupile uniji. Pa gdje je tu prosperitet dovraga?
Da ne filozofiram - mislim da su neizlaženjem na izbore građani pridonijeli ulasku u uniju, jer su na izbore većinom izašli stranački glasači koji su prema naputku stranke zaokružili da. Tako da to pravo neizlaženja na izbore je zapravo odlučilo o sudbini Hrvatske. A možda je referendum bio namješten, tko zna. Nije ni to nemoguća opcija. Bez obzira, nema smisla o ovome raspravljati, vrijeme će pokazati što će se desiti jer, bez obzira na to tko je zaokružio da,ne ili nije izišao na referendum, činjenica je da dijelimo istu sudbinu u ovoj zemlji. Samo nemojte kasnije plakati...
21.03.2012. 16:30
:
E moj Neno, da je ovaj referendum bio pošten i proveden uopće, onda bi se moglo fino argumentirati i 'da' i 'ne' i 'ne znam' ... a ovako u ovoj namještaljci je bespredmetno išta obrazlagati i trošiti riječi, tipke, mozak ... etc.
21.03.2012. 21:24

Dodajte komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail: (nije obavezno)
Tekst:
4 više 2 =
 

Stup srama

Iz drugih medija