Tema je već zastarjela ako uzmemo u obzir da je priča s referendumom već završila, ali na političku neopredijeljenost i pasivnost građana u kontekstu izbora, kako lokalnih tako i onih na nacionalnoj razini, nikad neće biti ni kasno ni beskorisno raspravljati budući da je to jedan od već duže prisutnih fenomena kod nas, tako da imam potrebu iznijeti mišljenje kao odgovor i potporu Kristininom članku.
Intelektualna lijenost i neispunjavanje građanske dužnosti koja se pripisuje biračkom tijelu koji je odlučio ne sudjelovati u referendumu najobičnija je retorika onog dijela biračkog tijela koji je ili iznimno netolerantno raspoložen za bilo kakvu pravu političku raspravu u kojoj se sagledavaju sve činjenice i uzima u obzir tuđe mišljenje ili je u najboljem slučaju samo neupućen u činjenicu da bi neki iza svojeg 'da' ili 'ne' odabira htjeli stajati odgovorno i artikulirano kao što i doliči jednom intelektualcu, pa otud i ironija oko pojma 'intelektualna lijenost' koja se pripisuje onim biračima koji zaista jesu intelektualno odgovorni u tolikoj mjeri da bez pravog činjeničnog stanja neće izlaziti na referendum. (Ova argumentacija se naravno ne odnosi na one koji nisu niti promišljali svoju ulogu političkog bića u zajednici te koji jednostavno nisu zainteresirani sudjelovati u društvenom životu na takav način ili koji imaju neke druge razloge.) Nadalje, iznimno neodgovornim smatram nedostatno informiranje javnosti, da ne kažem zataškavanje činjenica, (pogotovo od strane javne, državne televizije) o problematici kako referenduma tako i čitavog procesa koji je godinama vodio ka tom istom činu, a kao kremu čitave jedne elaborirane prevare naroda i birača vidim u intelektualno uvredljivim proeuropski orijentiranim spotovima poput onoga koji pokušava studente uvjeriti da će im se studiranje svesti na ekskurziju po Europi nakon čega će to znanje moći investirati u matičnoj državi time što će sagraditi svemirski brod (ili kako je već kazano u toj reklami).
Dakle, institucije koje su kao zadaću imale informiranje javnosti o njihovoj vlastitoj sudbini su podbacile i ostavile malog čovjeka da se o državnom uređenju u koje ulazi informira putem kavanskih razgovora i laičkih naklapanja da bi ga se potom pozivalo na odgovornost prema toj istoj državi koja se nije ni udostojila podastrijeti mu stvarno činjenično stanje (što je sve ispregovarano u centrima moći a da ide u korist našeg naroda, što ne, te čitav niz konkretnih problema koji će se odraziti na svakodnevni život naših građana) i k tomu je još pogodovala širenju intelektulano i zdravorazumski uvredljivog sadržaja putem nacionalne televiziije.
U kontekstu ovoga što je rečeno, u potpunosti se slažem sa kolegicom Kristinom da jedan neopredijeljeni argumentirani stav puno više vrijedi, barem s intelektualnog stajališta, nego puko bezrazumsko zaokruživanje 'da' il i'ne', uostalom, kao tolerantno društvo tolerirati nečiju izbornu apstinenciju je najmanje što možemo učiniti.

Nadalje, narod je postao svjestan da se vladajuća elita s njim ruga te da je referendum jedan događaj pro forme da bi se održala iluzija demokracije kao državnog uređenja, a koja već odavno nema nikavu potporu u stvarnosti kako našeg naroda tako i ostalih sličnih ekonomski skrhanih narodića koji misle da su slobodni jer mogu razviti svoju zastavu sa kuhinjskog prozora. Nesrazmjer između koncepta demokracije i one politike koja se implementira i provodi je ipak malo prevelik da bi se osoba s iole zdrava razuma odrekla nedjeljnog sjedenja u fotelji i šetnje s psom kako bi otišla na biračko mjesto sudjelovati u toj šaradi.

Mislim da je neizlaženje na izbore zapravo posljedica neznanja, odnosno nepostajanje pojedinca, skupine, udruge, stranke odnosno opozicije koja će ukazati na drugo mišljenje u vezi pristupanja EU. Definitivno poštujem razlog ljudi za neizlaženje na izbore odnosno iznošenje nekakvog bunta radi nedovoljnog izlaganja razloga protiv pristupanja EU. Taj razlog bi i nešto vrijedio u civiliziranom svijetu u kojem nasilje nije kultura življenja.
Nažalost, neizlaženjem na izbore samo ste pomogli da Hrvatska uđe u EU koja je sigurno kompliciranija tvorevina od Jugoslavije, a da ne spominjem da ne znamo na što smo se obvezali sa ulaskom u navedenu uniju.
U svijetu nasilja, okrenuli ste glavu i rekli ste: neću glasati, ja ću apstinirati. E pa moji građani i građanke - ponašali ste se baš onako kako su naši političari i budući vlasnici htjeli.
Prema mišljenjima domaćih stručnjaka za svjetska pitanja koji nisu dio politike, pristupanjem uniji lišili smo se prava da odlučujemo o vlastitoj stvarnosti. Ova činjenica je jako široki pojam o kojem bi se dalo raspravljati danima. Ali pogledajte ostale zemlje koje su učinile isto što i mi i pristupile uniji. Pa gdje je tu prosperitet dovraga?
Da ne filozofiram - mislim da su neizlaženjem na izbore građani pridonijeli ulasku u uniju, jer su na izbore većinom izašli stranački glasači koji su prema naputku stranke zaokružili da. Tako da to pravo neizlaženja na izbore je zapravo odlučilo o sudbini Hrvatske. A možda je referendum bio namješten, tko zna. Nije ni to nemoguća opcija. Bez obzira, nema smisla o ovome raspravljati, vrijeme će pokazati što će se desiti jer, bez obzira na to tko je zaokružio da,ne ili nije izišao na referendum, činjenica je da dijelimo istu sudbinu u ovoj zemlji. Samo nemojte kasnije plakati...

E moj Neno, da je ovaj referendum bio pošten i proveden uopće, onda bi se moglo fino argumentirati i 'da' i 'ne' i 'ne znam' ... a ovako u ovoj namještaljci je bespredmetno išta obrazlagati i trošiti riječi, tipke, mozak ... etc.