Sa stavom

žene putnice

Kada govorimo ženama da ne putuju jer je svijet opasan, podržavamo tu tvrdnju

Kada govorimo ženama da ne putuju jer je svijet opasan, podržavamo tu tvrdnju

Kao česta putnica i turistička vodička, nisam mogla ne primjetiti neke trendove u turizmu koji su se ispostavili istiniti i potvrđeni statistikom, iako i sami po sebi razumljivi s obzirom na 21. stoljeće: sve više žena putuje, sve više žena putuju same i sve je više grupa koje se sastoje isključivo od žena. Pa ipak, i dalje prevladavaju ona stara pitanja “kako to da ideš sama?” i “zar se ne bojiš?”. Da odmah razjasnimo: dežurni pravobranioci muškog roda reći će kako muškarci također putuju sami i suočavaju se s opasnostima u stranoj zemlji, no ne sjećam se da ijedan žalio da su ga tri žene pratile u mračnoj uličici do hotela ili da je morao zamoliti suprugu za pratnju kako bi izbjegao seksualno uznemiravanje.

Pri planiranju putovanja žene više razmišljaju o sigurnosti nego muškarci, djelomično i zato što se suočavaju s određenim rizicima u puno većem postotku: hoće li ih netko na ulici pratiti, hoće li ih maltretirati, seksualno im dobacivati, podvaliti drogu u piće, iskoristiti, mogu li vjerovati taksistima, kakvu sliku će o sebi poslati kao žene koje putuju same (raskalašene, usamljene, vrijedne žaljenja)… Priče o otmicama i silovanjima obeshrabrit će ih od putovanja koja možda na kraju niti neće biti opasna, ali će svakako biti stresna zbog brige za sigurnost.

Ženama se često savjetuje da na neke destinacije ne putuju same, tj. da bi im bilo lakše putovati u pratnji dečka/muža/prijatelja. Iz vlastitog iskustva znam koliko sam drugačiji tretman dobivala kad sam putovala sama ili kad bih bila u prisustvu muškarca (a nekad su se ta putovanja odnosila i na ove, domaće prostore). Mnogo je metoda koje žene koriste na solo putovanjima kako bi se zaštitile od potencijalno neugodnih situacija – neke su zdravorazumske za svakog turista, neke jednostavno žalosne. Za mnoge putnice to će utjecati na odabir destinacije ili na odricanje od neke druge, kao i aktivnosti prilikom putovanja. Taktika samopouzdanog i nezainteresiranog hodanja ulicom poput lokalca koji je sve već vidio milijun puta, odbit će većinu nametljivih upada i razgovora, ali je umarajuća i uskraćuje doživljaj grada. Vidjela sam žene koje nose lažni vjenčani prsten ili izbjegavaju nositi kosu vezanu u rep jer bi ih tako “napasnik mogao lakše zgrabiti za kosu”. Nosit će sa sobom suzavac u džepu i odjenuti malo više odjeće po najvećoj vrućini samo da ne privlače pozornost.

Internet je pun svjedočanstava i mračnih strana putovanja, naročito za žene. Preljubazni domaćini s Couchsurfinga koji platformu koriste kako bi pod krinkom ljubaznog domaćina nametnuli ženskom gostu osjećaj da mora nešto pružiti zauzvrat. Jordanski lažni beduini u Petri koji vrebaju na turistkinje i nude im svoje “local guide” usluge koje završe drogama u piću i silovanjima. Glazbeni festivali koji okupljaju publiku s raznih strana svijeta uz kumovanje alkohola često završe neugodno po ženski dio publike do te mjere da neki organizatori uvode sigurnosne prostore samo za žene “dok se muškarci ne nauče ponašati”.

U viralnom članku Marie Claire “Adventurous. Alone. Attacked: A warning to all women heading abroad” Megan Specia i Tariro Mzezewa osvrnuli su se na mračnu stranu ženskog solo putovanja i intervjuirali iskusne putnice. Jessica Nabongo je na misiji da postane prva crnkinja koja je posjetila svaku zemlju svijeta. Putuje oprezno, ali i alergično na nepravdu.

“Govorimo ženama što da rade ili ne rade kako ne bi bile napadnute, umjesto da govorimo muškarcima da ne napadaju žene”.

S njom se slaže Hannah Gavios, koja je tijekom boravka na Tajlandu napadnuta i silovana. Unatoč tragediji i trajnom hendikepu koji je doživjela, i dalje poziva žene da putuju i osvajaju svijet.

Što više govorimo ženama da ne putuju same jer je svijet opasan, time više podržavamo to uvjerenje. Umjesto zastrašivanja ljudi, željela bih da se upuste u putovanja s malo više hrabrosti i malo više znanja”.

Ove i brojne druge priče nisu vezane samo za već ozloglašene destinacije poput Indije i Egipta koje, iako popularne, uzrokuju milijune Google pretraga vezanih za sigurnost žena u tim zemljama. Scenariji su to koji se odvijaju na ulicama Londona, Milana, Tokija. Ipak, uzevši u obzir iskustva putnica, opću društvenu i političku klimu, sadržaj i sigurnost, neke destinacije pokazale su se više female-friendly od ostalih. Lonely Planet je prošle godine kao takve izdvojio Finsku, Novi Zeland, Urugvaj, Japan, Nizozemsku i Kanadu.

“Nekada se smatralo kako je samostalno putovanje hrabar i riskantan čin za žene, no dogodio se zaokret: danas je to avanturističko i uzbudljivo iskustvo koje ženama omogućuje da se osjećaju slobodno i osnažuje druge žene da učine isto”.

Prema istraživanju Intrepid Travel, 63 posto putnika-turista prošle godine činile su žene, a najveće tržište čine ženske putnice u dobi između 25 i 39 godina. Osim toga, na samostalna putovanja odlučuju se češće žene nego muškarci – kao razlog najviše se navode želja za neovisnošću i jednostavno, mogućnost da to naprave. Takozvano “girlfriend gateaway” tržište obrće 200 milijuna dolara godišnje i sve je popularniji oblik putovanja među mlađom ženskom publikom. Jedna od prvih aplikacija za pronalaženje isključivo ženske suputnice, Tourlina, kreirana je kako bi ženama omogućila sigurnija putovanja prilagođena njihovim interesima. Praktična je i ušteda novca prilikom unajmljivanja soba, tura ili kupovanja namirnica.

Sve je veća potražnja, ali i ponuda isključivo ženskih tura sa ženskom tematikom. Ovo omogućuje putnicama sigurno putovanje u grupi, u mjesta koja im inače ne bi bila dostupna i kulturnu razmjenu sa ženama iz drugih sredina. Riječ je o primjerice salonima ljepote, tradicionalnim kupalištima, parkovima, privatnim domovima unutar kojih žene upoznaju onu skriveniju stranu stvarnosti i uče o izazovima s kojima se suočavaju žene diljem svijeta.

“Kad god je to moguće, imamo ženskog lokalnog vodiča. Time podupiremo lokalne žene, pogotovo u područjima gdje to ne bi bilo njihovo uobičajeno zvanje, a one često pozovu grupu u svoj dom gdje upoznajemo njihovu obitelj i svakodnevni život”, ističe Beth Whitman, osnivateljica WanderTours iz Seattlea. Njena i srodne organizacije obično uzimaju u obzir i problem tzv. overtourisma te pažljivo biraju destinacije u skladu s načelima društveno odgovornog turizma. Iskustva su pozitivna: žene se brzo međusobno povezuju, imaju slične interese, atmosfera je opuštena i dinamika je pozitivno drugačija od one u grupama kojima dominiraju heteroseksualni parovi.

Najpoznatije takve ture organiziraju: Intrepid travel (beauty saloni Irana, posjet ženskom selu u Keniji, planinarenje u Nepalu…), REI Women’s trips, Explorer Chick, Purposeful Nomad. Ponuda putovanja pokazuje kako se žene odlučuju za aktivne ture (planinarenje, bicikliranje, boravak u prirodi, radionice u astronomskim observatorijima) i egzotičnije destinacije poput Kube, Turske, Šri Lanke, Perua i drugih.

Zbog svega navedenog, lokalnim zajednicama u interesu bi bilo privući žensku publiku i poraditi na problemima s kojima bi se žene mogle suočiti prilikom putovanja. Isto tako, vrijedilo bi obnoviti znanje povijesti i svih onih tradicionalno ženskih zanata koji su uzimani zdravo za gotovo, jer 21. stoljeće ipak inzistira na priznanju uloge žena, a znatiželja i interes za tematikom rastu.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.