Saborska zastupnica Mirela Holy već dugi niz godina aktivno se zauzima za rješavanje pitanja ravnopravnosti spolova, te ekoloških pitanja i prava svih manjina, a kao osebujna ličnost bogata curiculuma svakako je jedna od najupečatljviijih političarki na hrvatskoj javnoj sceni. Porazgovarali smo s njom o svim facetama njezine ličnosti, od aktivizma, preko ekologije i politike do mode i ljubavi prema budizmu.
x Aktivistica ste za prava seksualnih manjina, a u okviru toga sudjelovali ste na dosadašnjim Zagreb prideima. Možemo li Vas očekivati i na Split Prideu?
– Planiram doći na prvi Split Pride i veseli me što će ova živopisna manifestacija ljudskih prava zaživjeti i u ovom gradu. Nadam se da mi neće nešto iskrsnuti u zadnji tren i da ću imati priliku sudjelovati u prvom splitskom, pa tako i povijesnom Prideu. Sigurna sam da će građani i građanke Splita podržati ovaj praznik demokracije, uvažavanja i poštovanja različitosti te da će se uz to i dobro zabaviti. Ljudska prava su ljudska prava i u tom smislu nema apsolutno nikakve razlike između poštivanja nečijeg prava na slobodno izražavanje vjeroispovijesti, seksualne orijentacije, ili bilo koje druge različitosti.
x Podržavate li takav oblik potraživanja prava? Mnogi to nazivaju ekshibicionizmom, drugi smatraju nužnim u cilju ravnopravnosti?
– Apsolutno podržavam pravo svih ljudi na poštovanje njihove različitosti pa podržavam i takav oblik borbe za prava seksualnih manjina. Ovakvim manifestacijama glavni je cilj ‘izlazak iz ormara’ i vidljivost u društvu, njihovo pravo da slobodno izražavaju svoju seksualnost na način na koji to ‘samo po sebi razumljivo’ čine heteroseksualni parovi. Međutim, postoje i oni koji ne podržavaju Pride jer ga smatraju egzibicionizmom, manifestom dekadencije i izopačenosti društva.
Razlog takvog stava velikog broja ‘pristojnog’ građanstva je u njihovoj nemogućnosti da se užive u živote osoba drugačije seksualne orijentacije koje su, nažalost, često izložene grubim društvenim represivnim normama koje ih tjeraju da skrivaju svoju seksualnost kao nešto zlo ili društveno neprihvatljivo. I upravo zbog toga mnogim Pride toliko znači jer taj dan slobodno i nesputano mogu živjeti u svojoj koži.
x Dakle, mislite da je taj potez dobar za Split?
– Dobro je što će i Split, sigurna sam, položiti test iz demokracije i tolerancije i na taj način pokazati da jug Hrvatske, koji se često smatra konzervativnim i tradicionalnim, ima dovoljno veliko srce da primi svaku manifestaciju ljubavi.
x Kako komentirate ukidanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova?
I EU je izrazio zabrinutost zbog te najave Vlade… – I ta najava govori o besadržajnosti i pro forma karakteru vladajuće politike. Jedan od uvjeta za zatvaranje famoznog poglavlja 23 je jačanje funkcije pučkog pravobranitelja. Nažalost, vladajući jačanje uloge pravobranitelja ne vide u osnaživanju i većem uvažavanju ovog, za demokraciju i vladavinu prava, iznimno važnog dužnosnika ili instrumenta vlasti, već u pukom rastu njegovog ureda. Posebno je žalosno da odluku o ukidanju tog ureda podržava i donosi žena – premijerka Jadranka Kosor koja sebe često predstavlja kao gorljivu ratnicu za ženska prava. Niz EU parlamentarki i parlamentaraca reagiralo je vrlo negativno na ovu najavu, pa to možda dovede do promjene odluke.
x Radite na mnogim projektima vezanim za zaštitu okoliša. Koji su najaktualniji?
– Vodim SDP-ov Savjet za zaštitu okoliša pa sam u tom smislu zadužena za predlaganje i izradu prijedloga stranačkih politika u području zaštite okoliša, prirode i prostora. Savjet je dovršio prijedlog ustrojstva i uredbe resornog Ministarstva prema kojem bi se u resor vratili poslovi zaštite prirode,ali bi iz njega izašli graditeljstvo i sve inspekcije. Savjet je predstavio i mjere poticanja i većeg korištenja ekološki prihvatljivih vozila, a sljedeći tjedan ćemo predstaviti novi crveno-zeleni model zaštite prirode.
x Koliko je ekološka svijest razvijena u Hrvatskoj?
– Teško je reći zbog toga što se ljudi kada ih se pita uglavnom deklariraju pozitivno o nužnosti zaštite okoliša, ali ta deklarativna načela rijetko kada žive ili se trude provoditi u praksi.
x Koji je općenito najveći ekološki problem u Hrvatskoj?
– Nažalost, u Hrvatskoj se jako rastrošno ponašamo sa svim resursima, razbacujemo se s vodom o čemu svjedoči podatak da gubici iz vodovodne mreže u mnogim gradovima iznose skandalozno visokih 40%. Ne štedi se energija – drži se uključeno grijanje ili klima i otvoreni prozori. Ne štedimo vodu prilikom osobne higijene. Ne razdvajamo otpad u kućanstvu, a zašto i bismo kada nije zaživio sustav gospodarenja otpadom. I tu smo na samom začelju Europe.
x S obzirom da ste feministkinja i žestoka kritičarka rada Vlade, kako na Vas gledaju kolege u Saboru?
– Strano mi je etiketiranje i trpanje u ladice identiteta. Feminizam je tek jedna od mnogobrojnih odrednica mog identiteta pa se nadam da me kolegice i kolege iz Kluba gledaju kao cjelovitu osobu, a ne samo kao feministkinju ili ekologistkinju, ili pak kao SDP-ovku.
x Je li još uvijek teško biti žena u politici?
– S jedne strane je teško jer nikada nemate jednaku političku težinu i važnost u odnosu na muške kolege, bez obzira je li ono što govorite puno relevantnije od onoga što oni govore o istoj temi. No, to nije nešto što je karakteristika samo politike, već je to karakteristika patrijarhalnog nepravednog društva u kojem živimo, a u kojem su žene još uvijek, nažalost, subordinirani spol.
Ta suboordiniranost je vidljivija što je bliži pristup moći pa je to uočljivije u politici i top menadžmentu nego u nekim drugim područjima. S druge pak strane, politika kvota pruža mi i određenu pozitivnu diskriminaciju koju bez ikakvog srama koristim jer smatram, bez lažne skromnosti, da sam bolja i stručnija u poslu koji radim od mnogih mojih kolega.
x Okušali ste se i u svijetu mode. Bavite li se još dizajnom?
– Završila sam Školu primijenjene umjetnosti, smjer odjevni dizajn, i par godina sam se bavila modom. Imala sam u tim godinama dosta revija, ali sam shvatila da od mode nikada neću uspjeti živjeti jer se moj odjevni ukus ne poklapa s ukusom većine. Stoga kreiram samo za sebe i to ne redovito.
x Kako biste opisali svoj stil?
– Ne znam, vjerojatno bi ga drugi opisali kao taman i pretenciozno dramatičan. To me, u stvari, ni ne zanima. Važno mi je da se zaljubim u neki komad i da uživam kada ga nosim. Pretpostavljam da mi kao prilično jednostavnoj osobi odgovara odijevati kompliciranu i neobičnu odjeću.
x Kako ste iz mode završili u politici?
– Shvatila sam da od gunđanja pred televizorom nema puno koristi i da se stvari mogu promijeniti samo iznutra.
x Kakvi ste privatno? Jeste li rokerica i darkerica kakvom vas smatraju?
– Iako me često ističu kao neobičnu i čudakinju, mislim da sam vrlo jednostavna osoba. Nisam pripadnica ni jedne supkulture i apsolutno mi je strano slijeđenje bilo kakvih pravila ili kodova ponašanja koja nekoga čine pripadnikom neke skupine. Volim svoju slobodu, i poštujem tuđu.
x Koju glazbu slušate, posjećujete li koncerte?
– Imam eklektičan ukus pa slušam i klasičnu glazbu, posebno volim Mahlera, Griega i Brahmsa, ali i Vangelisa, Dead Can Dance, Diamandu Galas, Nicka Cavea, Davida Bowieja, Prodigy, Kate Bush, Grace Jones, Laibach, Noru Jones itd. U posljednjih par godina na koncerte idem uglavnom u Lisinski. Nedavno sam bila na izvedbi Orfove Carmine Burane.
x Koje knjige čitate? Čime se još bavite u slobodno vrijeme?
– Upravo sam pročitala roman ‘Vodoriga’ Andrewa Davidsona o neobičnoj, nekoliko stotina godina dugoj ljubavi između teško opečenog porno glumca i bivše redovnice. U posljednje vrijeme intenzivno čitam ljubavne romane i baš me veseli čitati ih. Bila bih sretna kada bih uspjela napisati jedan lijepi, uspješni ljubavni roman. Moja omiljena beletristika inače su fantasy romani. S velikim nestrpljenjem čekam četvrti nastavak ciklusa ‘Pjesma leda i vatre’ George R.R. Martina. Osim čitanja volim šetati s psima i ići u kino sa Sinišom, mojim dugogodišnjim partnerom.
Ljubav prema budizmu
Diplomirali ste etnologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, magistrirali na znanosti o književnosti te doktorirali na kulturalnim studijima, u sklopu znanosti o književnosti. No osim etnologije, studirali ste i indologiju. Otkud ta ljubav? – Kao djevojčica sam s roditeljima puno putovala po nama egzotičnim zemljama i zaljubila sam se u Aziju, posebice u zemlje Dalekog istoka.
Bila sam fascinirana budizmom zato što je to jedina vjera koja nije religija, jedina vjera u kojoj nema Boga i/ili Boginje i u kojoj je sve na pojedincu/ki, na osobnoj odgovornosti. Mislim da je upravo u toj potpunoj, ogoljenoj individualnosti budizma, ili barem u takvom mom doživljaju, počivao razlog fascinaciji budizmom i Istokom. Zbog toga sam odlučila studirati indologiju, ali sam se razočarala jer sam očekivala kulturološki, a upisala lingvistički studij.
Kako nisam talentirana za učenje jezika, nakon prvog semestra odustala sam od indologije, ali ne i od Istoka. Kazali ste da biste htjeli živjeti na Tibetu… – Da, željela sam jedno vrijeme živjeti na Tibetu, ali s vremenom se ta želja, poput mnogih adolescentskih snova, rasplinula. Ipak i danas bi voljela posjetiti Tibet jer mi je lamaizam jedan od dražih oblika budizma, a mnogo čari za mene ima i stari tibetanski bon po šamanizam.
lakše je s dečkom
Šira javnost nedovoljno poznaje vašeg dečka s kojim ste u dugogodišnjoj vezi. Otkrijte nam nešto o njemu. – Siniša je, poput mene, rođeni Zagrepčanin i također je član SDP-a. U stranku smo se učlanili zajedno, odnosno ja sam ga nagovorila da od simpatizera postane članom jer sam bila prevelika kukavica da se sama učlanim u stranku. Siniša radi kao komercijalist u hrvatskoj podružnici jedne austrijske tvrtke, ali se uz taj posao bavi još i fotografijom.
