U fokusu

Kulturalni rat u Americi

Spolni odgoj – obrazovanje ili neznanje?

Spolni odgoj – obrazovanje ili neznanje?

Tweetovi profesorice medicinske etike sa Sveučilišta Northwestern, Alice Dreger, sa školskog sata zdravstvenog odgoja temeljenog na propagiranju apstinencije, koji pohađa njen sin tinejdžer, postali su viralni. U njima je izrazila svoje zgražanje i nevjericu u iskrivljene informacije kojima pune glave njenog sina i njegovih vršnjaka/inja. U tweetovima navodi da se cijela lekcija sastoji od poruke da je ‘seks dio groznog životnog stila, droge, nezaposlenost, nezavršavanje školavanja…, sve je to povezano uz seks’.

U filmu Tine Fey Mean Girls (Opasne djevojke) trener Carr je izvor komedije zato što je ono što on govori na satu zdravstvenog odgoja jednostavno suludo i smiješno: “Nemojte se seksati zato što ćete ostati trudne i umrijeti!” Nažalost, ovakav pristup spolnom odgoju u nekim srednjim školama danas je realnost. Bitka između potpune apstinencije i sveobuhvatnog kurikuluma spolnog odgoja je kulturalni rat koji traje već desetljećima.

Jedan od prvih znakova dogodio se 1974. godine s udžbeničkom kontroverzom u okrugu Kanawha u Zapadnoj Virginiji. Alice Moore, predsjednica školskog odbora okruga Kanawha i zagovarateljica antiseksualnog odgoja, razbjesnila se kada su se pojavili novi udžbenici koji su, između ostalog, podučavali spolnost i evoluciju. Seoski pastori držali su propovijedi protiv novih udžbenika, gradski religijski vođe su ih podržavali, i nakon tisuća potpisa na peticijama i protesta roditelja koji nisu djecu puštali u školu, školski odbor Kanawhe je povukao knjige iz srednjoškolskog programa.

Četrdesetak godina poslije, ovaj se kulturalni rat  ponovno zahuktao u istom okrugu. Prije dvije godine, samoproglašena seksualna edukatorica Pam Stenzel govorila je na školskom skupu u Charlestonu u Zapadnoj Virginiji, kada je potpredsjednica učeničkog vijeća viših razreda Katelyn Campbell napustila skup zbog njegovog religioznog tona. Nakon negativnih reakcija školske zajednice, preuzela je na sebe da objavi o kakvoj se poduci radi kako bi drugi učenici/ce mogli/e sami/e izabrati hoće li pohađati takvo predavanje ili ne. Zakon u Zapadnoj Virginiji nalaže da kada je riječ o kontroverznim pitanjima, učenicima i učenicama moraju biti predstavljene obje strane. Campbell je smatrala da predmet predavanja Pam Stenzel ulazi u takva kontroverzna pitanja (čl. I25). Nakon njezinog protesta, ravnatelj George Aulenbacher pozvao je Campbell u svoj ured, izgrdio je i zaprijetio joj da će zvati koledž u koji se trebala upisati, Wellesley College, kako bi ih obavijestio o njezinom “lošem” ponašanju. Campbell se još uvijek aktivno bori za sveobuhvatni spolni odgoj.

No, tko je Pam Stanzel? Na svojim turnejama po SAD-u propagira “potpunu apstinenciju” i prenosi netočne informacije srednjoškolcima/kama. Stenzel kaže: “Ako upražnjavate seks izvan jedne trajne, monogamne veze – a monogamija ne znači jedan po jednog partnera, već partnera koje će vam biti jedini – platit ćete cijenu. Nitko NIKADA nije ima više partnera, a da za to nije platio”.

Jeste li to vi, treneru Carr?

Pam Stanzel objašnjava da kontracepcija sprječava rođenje, što je točno, ali također upozorava: “Taj lijek, taj hormon… napravljen je tako [da djevojka] ima deset puta veću šansu da se ne razboli ukoliko ga ne konzumira. Djevojka koja ga uzima može postati sterilna ili umrijeti”.

Ali hormonski kontraceptivi nisu krivi – kriviti treba nedostatak prikladne edukacije o tome kako oni djeluju. Prema Centru za kontrolu bolesti (Center for Desease Control), 53 posto žena između 15 i 19 godina koriste oralne kontraceptive, te praktično ne postoje slučajevi sterilnosti ili smrti. Tinejdžeri/ke mogu dobiti spolno prenosive bolesti (STD) zato što im nitko nije objasnio kako da se zaštite. Kontraceptivna sredstva (najčešće pilule) ne štite od spolnih bolesti, a kondomi nisu 100 posto učinkoviti, no kombinacija ove dvije metode i otvorena komunikacija s partnerom/icom – najbolje je sredstvo zaštite od STD-a.

Stenzel je zamijenila činjenice i informacije taktikom zastrašivanja i posramljivanja, umjesto da ukaže na probleme i radi na traženju rješenja. Statistike Američkog udruženja za spolno zdravlje (American Sexual Health Association) pokazuju da će do 25. godine jedno od dvoje seksualno aktivnih ljudi dobiti neku spolno prenosivu bolest.

Neprofitna organizacija Advocates for Youth se zalaže za sveobuhvatni kurikulum spolnog odgoja i obrazovanja, te kažu: “Rezultati istraživanja uključuju… povećanu uporabu kondoma i kontracepcije među seksualno aktivnim sudionicima … [i] nižu stopu STD-a i trudnoće”. Advocates for Youth tvrde da je edukacija koja propagira isključivu apstinenciju opasna i neučinkovita: “Oni koji prakticiraju [apstinenciju] su se rjeđe testirali na STD… te su rjeđe koristili kontracepciju ukoliko su imali spolni odnos”.

Neki se boje da će pristup tinejdžera/ki kontracepciji i sveobuhvatno spolno obrazovanje proizvesti veću seksualnu aktivnost. No seksualna terapeutkinja dr. Gloria Brame objašnjava: “Izostanak sveobuhvatnog spolnog odgoja = nedostatak pouzdanih informacija o tome kako se prenose STD i nedostatak razumijevanja kako da ih spriječimo”.

Organizacije Massachusetts Planned Parenthood’s i The Coalition for Choice godinama su pokušavale progurati Zakon o zdravlju mladih, zahtijevajući da svaki spolni odgoj bude sveobuhvatan. Prijedlog zakona nikada nije uspio proći zato što je smatran kontroverznim. No takav zakon ne zahtijeva da javne škole podučavaju spolni odgoj. Škole još uvijek mogu izabrati da zadrže vlastiti kurikulum dok god on sadrži informacije “zasnovane na činjenicama” čak i kada zastupa seksualnu apstinenciju i nanosi štetu učeničkom razumijevanju.

National Conference of State Legislators  izvještava da samo 19 od 22 države koje traže spolni odgoj zahtijevaju da ta edukacija mora biti medicinska, činjenično i tehnički točna. To je zabrinjavajuće mali broj država.

U mojoj osnovnoj školi, u okrugu Frederick u Marylandu, učenici su morali donijeti pismeno odobrenje roditelja da mogu prisustvovati spolnoj edukaciji. Rezultat toga je bio da je nekolicina učenika išla na dodatne sate tjelesnog odgoja zato što su njihovi roditelji smatrali da njihova djeca  “nisu dovoljno stara” ili da “nisu spremni”.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević