U fokusu

pištolj ili nož

Samoubojstvo kao jedini izlaz iz prisilnog braka

Samoubojstvo kao jedini izlaz iz prisilnog braka

Na krajnjem sjeverozapadu Iraka u gradu Sinjar, području u podnožju planinskog lanca koji određuje granicu sa Sirijom, broj samoubojstava mladih žena u stalnom je porastu, prenosi New York Times. Sve češći slučajevi samoubojstava događaju se kao direktna posljedica prisile na brak. Naime, na tom području ukorijenjena je navika prisiljavanja mladih djevojaka na rani brak s nekim koga ili ne poznaju ili ne vole.

Iako je teško naći pouzdane statističke podatke za bilo što u Iraku, razne službe koje se bave takvim slučajevima registrirale su ove godine čak 50 samoubojstava u gradu koji broji 350.000 stanovnika i stanovnica, dok je u cijeloj prošloj godini na tom području bilo 80 samoubojstava. Oružje izbora – pištolj ili nož.

Takav je i slučaj šesnaestogodišnje Jenan Mirze koja pod paskom svoga oca pokušava objasniti kako joj se dogodilo da se ranila pištoljem.

“Nisam znala da je pištolj napunjen”, govori ležeći u krevetu. Međutim nakon što otac izađe iz sobe priznaje da si je pucala u abdomen bratovim Glockom nakon što isto nije uspjela učiniti isto s Kalašnjikovim, koje je ipak bilo preteško za njene ruke. Na ovaj očajnički čin se odlučila nakon što je prisilno zaručena.

Uz ostala objašnjenja ove epidemije samoubojstava, poput siromaštva ili mentalne nestabilnosti, jedno se najviše ističe – dostup internetu i satelitskim televizijskim kanalima nakon početka američke invazije. Dostupnost novih informacija pokazao se kao prozor ženama iz ove tradicijom okovane zajednice u bolji život: život oslobođen od obaveza poslušnosti, rađanja djece i manjka ljubavi. Otvaranjem ostatku svijeta, Iračanke sada osjećaju i znaju da žive lošije od ostatka svijeta.

Međunarodna organizacija za migraciju provela je 2011. godine studiju koja se bavi samoubojstvima u Sinjaru, gdje centri za psihološku pomoć ne postoje, te došla do zaključka da su direktni uzročnici tih samoubojstava marginalizacija i viđenje uloge žena u društvu kao periferne. Izvještaj studije završava zaključkom: “Rješenje problema je sprječavanje prisilnih brakova“.

Međutim, to se vrlo vjerojatno neće dogoditi tako ubrzo. U potrazi za krivcem mnogi u Sinjaru spominju tursku sapunicu Strasti Orijenta – romantičnu dramu i omiljeni program mnogih žena koji navodno pothranjuje nerealnu sliku o životu izvan Sinjara. I Jenan Merza priznaje da je pratila seriju i da bi htjela takav život. Ali izvor njena straha puno je realniji – sa šesnaest godina želi biti ono što jest još uvijek – dijete.

“Želim ostati sa svojom majkom, a ne vratiti se suprugu”, kazala je.

Njen otac, Barkat Hussein, kasnije nasamo priznaje da je svjestan kćerinog pokušaja samoubojstva, ali opravdava svoj postupak.

“Dali smo ju njezinom bratiću prije 20 dana. Prihvatila ga je. Trebala bi bit sretna da se uda”, rekao je Hussein.
 
Kaže da ju neće prisiljavati da se vrati, ali nadodaje kako se nada da će to ipak učiniti. Uz to, on također za sve krivi sapunicu.

“Nisam bio zaljubljen, ali tu smo i živimo zajedno. To se ovdje tako radi – ženimo se rođacima“, zaključio je na kraju priznavši kako se i on oženio rođakinjom.

Većina stanovnika ove regije su Yazidi, narod koji govore kuridski i štuju religiju koja kombinira islam i staroperzijske običaje. Mnogi muslimani ih označuju kao štovatelje đavla zbog kulta božanstva Melek Taus koji je u islamu smatran sotonom. Ekonomija grada ovisila je u prošlosti o duhanu i smokvama, ali rat i zanemarivanje su napravili svoje. Područje Sinjara otpisano je kao ničija zemlja gdje čini se niti jedna uprava ni vlada nema kontrolu.

U nekim slučajevima koji su proglašeni ovakvim tipom samoubojstva sumnja se na ubojstva iz časti – kada članovi obitelji ubijaju žene iz vlastite obitelji koje su ili počinile preljub ili se htjele udati izvan svoje religije ili klase. Nedavno je zabilježen slučaj devetnaestogodišnje djevojke za koju je njezin otac tvrdio da se sama izbola na smrt, unatoč tome što su braća bila uhićena pod sumnjom ubojstva. Otac, Abdella Hassan, tvrdi da su je nedugo nakon udaje ‘spopale halucinacije i trabunjanja’ nakon čega ju je odveo yazidskom šeiku koji je odredio ritual egzorcizma u kojemu se posipa pepelom. Prije rituala pronađena je mrtva. Otac tvrdi: “Bila je sretna u braku. To zasigurno nije bio razlog.”

Prevela i prilagodila: Ida Jagar