DOGAĐAJ KOJI JE OBILJEŽIO 2009.-u....
Budući da živimo u zanimljivim vremenima poput onih iz kineske kletve, nije lako izdvojiti samo jedan jedini događaj.
Ipak, iz neke svoje "LGBT perspektive" rekla bih da je to bio najbrojniji Zagreb Pride dosad, jer su u povorku došli mnogi građani i građanke koji su upravo svojom brojnošću i nazočnošću rekli veliko "dosta" pokušaju terora uglavnom golobradih, agresivnih i pripitih neofašista i drugih agresivaca kojih je, unatoč prijetnjama, bilo daleko manje tako da su ispali prilično smiješni. Bila je to, makar na jedan dan, pobjeda svjetla nad mrakom u koji nas određene strukture uporno pokušavaju povući. Ali, we shall overcome!
Drugi, "globalniji" događaj je svakako zagonetni odlazak omraženog premijera Sanadera i dolazak prve žene na mjesto predsjednice vlade (iako silom prilika, a ne "voljom naroda"). Premda su svi vjerovali kako će gospođa Kosor biti samo njegova produžena ruka, čini mi se kako se pokazalo posve suprotno pa joj popularnost unatoč nepopularnim potezima raste.
NE PONOVILO SE...
Ne bi se smio ponoviti nijedan slučaj obiteljskoga nasilja, nijedan napad na pripadnike manjina (seksualnih, nacionalnih i svih drugih), nijedno "rekreativno" ubojstvo maloljetnika. Znam da je to pomalo utopijski, no želim vjerovati da ovo društvo iz niza tragedija i nesretnih slučajeva nešto može naučiti i primijeniti. Ništa takvoga se ne događa preko noći, no legitimno je nadati se.
IZNENAĐENJE GODINE...
To su za mene uvijek "mali ljudi": svaki poslodavac koji pod izlikom "recesije" nije smanjivao plaće niti otpuštao zaposlenike, svaka samohrana majka (i svaki samohrani otac, naravno) prepuštena samoj sebi koja unatoč svemu uspijeva dobro odgajati i školovati svoju djecu, svaki umirovljenik koji uspijeva preživjeti od mirovine, svaka nekorumpirana novinarka i svaki novinar koji unatoč cenzuri uspijeva istinom doprijeti do javnosti...
TKO JE ZASLUŽIO JEDINICU IZ VLADANJA U 2009?
I u ovom je području teško birati. Osim već spomenutog Sanadera, jezičac na mojoj vagi preteže u korist ministra Darka Milinovića i njegova sramotnog zakona o potpomognutoj oplodnji koji je ugasio nadu za mnoge ljude koje muči neplodnost, a o ženama koje su "same" da ne govorimo - o njima, koliko se sjećam, nije bilo ni govora u tom kontekstu. Jedinicu po meni zaslužuje i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić čiji je Holding uveo još apsurdnih parkirnih nameta, gradio zahode po basnoslovnoj cijeni kvadrata... itd.
POGLED U STAKLENU KUGLU ZA 2010...
Eh, da je imam, vjerojatno ne bih vidjela ništa pretjerano dobroga.
Umjesto toga rekla bih što nam svima od srca želim: konačno ozakonjivanje istospolnih zajednica ili bar značajno proširenje prava iz postojećeg zakona koji je krajnje nepotpun i nedostatan, neostvarivanje nijedne crne ekonomske prognoze, drastičan pad cijena nekretnina, nultu toleranciju na nasilje i nasilnike bilo kakve vrste u svim segmentima društva i njihovo promptno i adekvatno kažnjavanje, predsjednicu/predsjednika koja/i će tu funkciju obnašati dostojanstveno i kvalitetno, stvarnu žensku i lezbijsku solidarnost na djelu a ne na papiru i u teoriji, dugo toplo ljeto, pregršt unutarnjeg zadovoljstva, značajno smanjenje gledanosti i čitanosti raznih red carpeta i sličnog trasha, nijedan novi "šoping" centar, nijednu novu knjigu Grubnića, Gotovčeve i njima sličnih celebrityja, daleko manje seksizma, primitivizma i diskriminacije s tendencijom iskorjenjivanja, više ravnopravnosti... I palačinke. S Nutellom :).
