Osnivanje povjerenstava za ravnopravnost spolova na lokalnoj i regionalnoj razini zacrtano je Nacionalnom politikom za promicanje ravnopravnosti spolova s Programom provedbe 2001. - 2005, a njihova se djelatnost razrađuje i u Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova 2006.-2010. Izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova iz srpnja 2008. godine lokalna povjerenstva se i zakonski definiraju kao lokalni mehanizmi te se time osnažuje njihov status u okviru lokalne i regionalne samouprave. Prema ZRS-u Povjerenstva za ravnopravnost spolova su radno-savjetodavna tijela županijskih skupština i skupštine Grada Zagreba u čijem sastavu su zastupljeni članovi/članice županijskih skupština odnosno skupštine Grada Zagreba, koordinatori/ice u uredima državne uprave, predstavnici/ce nevladinih udruga i nezavisni stručnjaci/kinje. Uz obavezno osnivanje županijskih povjerenstava, za jedinice područne (regionalne) samouprave ostavljena je mogućnost jedinicama lokalne samouprave da osnivaju gradska i općinska povjerenstva za ravnopravnost spolova. Financijska i druga sredstva za rad povjerenstava osiguravaju se iz županijskog proračuna. Nositelji su jedinice područne samouprave/županije.
S iznimkom Istarske županije, sustavno osnivanje povjerenstava otpočelo je 2004. godine. Do danas je osnovano 21 županijsko povjerenstvo, te 38 gradskih i 26 općinskih povjerenstava.
Uz podršku VURS-a i CESI, 2005.godine je osnovana Koordinacija županijskih povjerenstava radi unapređivanja i usklađivanja provođenja politike ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini.
Iz dosadašnje prakse/rada povjerenstava
CESI je 2007. godine proveo istraživanje o institucionalnim mehanizmima rodne ravnopravnosti u Republici Hrvatskoj koje je objavljeno u publikaciji "Feminizam i država". Istraživanje je pokazalo da je temeljni kriterij pri imenovanju u Povjerenstva pripadnost strankama koje su ušle u županijske skupštine. U najvećem broju slučajeva povjerenstva se sastaju rijetko, "po potrebi". Članice su većinom žene, iako u svakome ima određeni broj muškaraca. U županijskim proračunima osigurana su im sredstva za aktivnosti koja variraju od 40 000 kuna godišnje (Međimurska županija) do osiguranih naknada članicama/članovima za sudjelovanje na sjednicama povjerenstva i eventualno seminarima.
Problemi kojima se povjerenstva bave najčešće su nasilje u obitelji i problemi djece i mladih. Prema dostavljenim podacima, samo je u rijetkim slučajevima tema neke od sjednica povjerenstva bila participacija žena u tijelima vlasti i odlučivanja, zastupljenost u izvršnoj i predstavničkoj vlasti, ili na rukovodećim mjestima u upravnim vijećima i nadzornim odborima državnih poduzeća. Gotovo svi ispitanici/ispitanice odgovarali su da povjerenstva nemaju dovoljno političke moći da bi mogla utjecati na odluke tijela regionalne i lokalne samouprave, te da nisu dovoljno povezana ni sa lokalnim tijelima vlasti i upravljanja (horizontalno), niti unutar sustava nacionalnih mehanizama rodne ravnopravnosti (vertikalno). Među povjerenstvima ima onih koja nisu uspostavila nikakvu suradnju s organizacijama civilnog društva. Jedna predsjednica županijskog povjerenstva kaže: "Povjerenstva su osnovana reda radi. Članovi povjerenstva ne znaju što im je raditi, a ne znaju ni koordinatori u uredima državne uprave." U nekoliko navrata navedeno je da je vertikalna povezanost bolja od horizontalne.
Istraživanje je pokazalo da tek rijetka povjerenstva imaju planove i programe rada, najčešće za četiri godine.
S obzirom na to da se prilikom lokalnih izbora mijenja članstvo povjerenstava, dosadašnje edukacije članova i članica o problematici roda pokazale su se nedostatnima, tj. nedovoljno frekventnima. Članice tvrde da udrugama daju potporu i podršku, zajednički organiziraju okrugle stolove i tribine, pokušavaju pomoći financijski. Uglavnom se žale da je, uz nedostatak volje i svijesti, provođenje mjera iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2006.-2010., onemogućeno i nedostatnim financijskim sredstvima namijenjenim za te potrebe.
U odgovorima na istraživački upitnik pristiglo je nekoliko zanimljivih primjedbi i sugestija o tome kako unaprijediti učinkovitost povjerenstava:
- većim zakonskim ovlastima;
- većim političkim ovlastima;
- povjerenstvo bi bilo politički utjecajnije uz bolju podršku države;
- ne osnivati savjetodavna tijela, nego odbore;
- osigurati dostatna sredstva;
- povećati utjecaj povjerenstva na rad lokalne samouprave kroz kvalitetniji angažman lokalne samouprave (županije, općine, gradovi);
- bolja horizontalna povezanost i veći utjecaj može se postići edukacijom o ravnopravnosti spolova osoba na čelnim mjestima na svim razinama vlasti potrebno je pozivati nevladine udruge na sjednice povjerenstva po točkama iz djelokruga njihova rada, upoznavati se s njihovim saznanjima;
- "volje i svijesti kod čelnika bit će više ako na čelnim mjestima bude više žena."
Dolazimo do sljedećeg zaključka: ukoliko se, unatoč strukturnim nedostacima, rad povjerenstva/odbora percipira uspješnim, to se može pripisati dobrom sastavu, entuzijazmu i suradnji s lokalnim medijima. Riječima jedne sudionice istraživanja: "Utjecaj povjerenstva upravo je proporcionalan s 'korisnošću' njegovog rada. Ako građani prepoznaju korist za sebe, povjerenstvo postaje sve važniji čimbenik u javnom djelovanju."
Članice ženskih grupa njihov rad uglavnom ocjenjuju nezadovoljavajućim, iako postoje vrijedne iznimke.
Prigovori se mogu sažeti ovako:
- Povjerenstva nemaju jasnu viziju ni programe.
- Nedostaje horizontalna i vertikalna koordinacija.
- Nedostaje protokol ili pravilnik o radu.
- Nakon izbora mijenja se sastav, dolaze novi ljudi i sve kreće nanovo.
Linkovi:
