Članice Europske unije 2000. godine u Nici donose Povelju koja uključuje osobna, ekonomska i socijalna prava. U radu na tekstu Povelje bili su uključeni svi nacionalni Parlamenti i EU institucije.
Povelja između ostalog kaže: "Unija je osnovana na principima slobode, poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, vladavini prava i principa koji su zajednički svim članicama EU. Unija će poštovati ljudska prava koja su zagarantirana EU Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda i koja je potpisana u Rimu 4. Studenog 1950. godine"
U EU na razini Europske komisije definirano je da se načelo ravnopravnosti spolova uvodi u sva područja i aktivnosti politike (gender mainstreaming). Pojam "gender mainstreaminga" ključan je i općeprihvaćen pojam za provedbu politike ravnopravnosti spolova u zemljama članicama EU, koji prema definiciji Vijeća Europe označava: "Reorganizaciju, unapređivanje, razvoj i evaluaciju političkih procesa na način da je perspektiva ravnopravnosti spolova uključena u sve politike na svim razinama i stupnjevima, od strane aktera uključenih u donošenje političkih odluka." Ovaj teško prevodiv pojam, za koji se u Hrvatskoj koristi i izraz "rodno osviještena politika". Članice EU donose i posebne mjere, odnosno mjere pozitivne akcije kao što su zakonske političke kvote, obvezan roditeljski dopust za oba roditelja, kvote u zapošljavanju podzastupljenog spola, itd...)
Uz niz preporuka od strane Vijeća ministara EU koje se tiču uspostave ravnopravnosti spolova u zemljama članicama, 2006 godine usvojen je dokument pod nazivom "Putokaz ka ravnopravnosti žena i muškaraca 2006.-2010." ("A Roadmap for Equality Between Women and Men 2006-2010"), kojim se definiraju prioritetna područja rada i odgovara zahtjevima različitih dionika za ubrzavanjem procesa postizanja stvarne ravnopravnosti spolova u Europi.
Kao posebno značajna tematska područja za navedeno razdoblje izdvojena su:
- Postizanje jednake ekonomske neovisnosti žena i muškaraca;
- Povećanje usklađenosti rada i privatnoga, obiteljskog života;
- Poticanje ravnopravnog sudjelovanja u donošenju odluka;
- Ukidanje rodno uvjetovanog nasilja i trgovanja ljudima;
- Uklanjanje rodnih stereotipa u društvu;
- Promicanje ravnopravnosti spolova izvan EU;
INSTITUCIONALNI OKVIR RODNE JEDNAKOSTI u EU
Europska Komisija je glavno provedbeno tijelo unutar EU struktura, te tijelo koje predlaže novo zakonodavstvo.
Jedinica za jednake mogućnosti je smještena unutar Europske Komisije , Glavnog ureda za Zapošljavanje, Industrijskih odnosa i Socijalnih pitanja. Jedinica je odgovorna za usklađivanje sa EU Direktivama vezanim za jednake mogućnosti za žene i muškarce. Također ova Jedinica je odgovorna za implementaciju "Strateškog okvira zajednice za rodnu jednakost".
Predsjednik Komisije i ostali predstavnici Komisije sudjeluju u radu Komisijske grupe za jednakost. Njihov posao je da nadgledaju i održavaju pregled nad načelom jednakih mogućnosti za žene i muškarce na razini EU Komisije i diskutiraju pitanje provedbe rodne perspektive kroz sve službe i politike.
Savjetodavni odbor za jednake mogućnosti žena i muškaraca je savjetodavno tijelo u kojem sudjeluju ministri, predstavnici zemalja članica EU. Sastaje se redovito kako bi dali mišljenje EU Komisiji o utjecaju novih politika na žene.
Članovi i članice Vlada država članica sastaju se u Ministarskom Vijeću. Vijeće ministara za socijalna pitanja, u čijem radu sudjeluju nacionalni ministri i ministrice za socijalna pitanja, je Vijeće koje je odgovorno za većinu odluka vezanih uz pitanja ravnopravnosti žena i muškaraca. Vrlo često, Vijeće ima posljednju riječ vezanu uz donošenje zakona i programa u području ravnopravnosti spolova.
Europski Parlament je jedina EU institucija direktno izabrana od strane građanki i građana zemalja članica EU. EU Parlament nema potpunu zakonodavnu moć, kao što imaju parlamenti zemalja članica EU, ali EU Parlament može dati političke znakove i imati kontrolu nad buđetom, zakonima, politikama i političkim akcijama koje utječu na žene. Koncipira izvještaje na prijedloge EU Komisije vezane uz ženska prva, organizira javne rasprave i definira prioritete u buđetu za programe namijenjene ženama.
Rad u EU Parlamentu je organiziran kroz različite parlamentarne odbore, uključujući i Odbor za ženska prava. Ovaj Odbor imao je važnu ulogu u unapređenju pitanja rodne jednakosti unutar Europskog Parlamenta.
Veliki utjecaj na području rodne jednakosti u EU ima Europski ženski lobi (European Women's Lobby - EWL) koji vrlo pomno prati na procese promjena EU Ugovora.
Također, EWL prati da svi zakonski prijedlozi sadržavaju rodnu perspektivu i da se rodna perspektva integrira kroz sva područja.
Obaveze Hrvatske u procesu priključenja Europskoj uniji
U europskoj politici proširenja rodna ravnopravnost zauzima jedno od središnjih mjesta. Ravnopravnost žena i muškaraca zajednička je i jedna od temeljnih vrednota zemalja članica EU, osigurana odredbama Ugovora EZ čiji članak 2. propisuje promicanje ravnopravnosti spolova kao trajnu zadaću Europske zajednice. U članku 3. navodi se da je njezin cilj uklanjanje neravnopravnosti i promicanje ravnopravnosti spolova u svim aktivnostima Zajednice ("gender mainstreaming").
Zajednička politika zemalja članica EU u području ravnopravnosti spolova, a koja obvezuje i Hrvatsku, nadalje je određena i dokumentom "Okvirna strategija Zajednice za ravnopravnost spolova 2001.-2005./2006." (Community Framework Strategy on Gender Equality 2001-2005) Odlukom Vijeća 2001/51/EZ kojom je ustanovljen i program Zajednice Ravnopravnost spolova. Republika Hrvatska pristupila je tom programu, a za njegovu je provedbu nadležan Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske. Sudjelovanje u aktivnostima Programa uključuje: 1) pružanje potpore organizaciji seminara za mobilizaciju ključnih aktera u području ravnopravnosti spolova, uključujući i onu za ažuriranje općih informacija i diseminaciju nalaza relevantnih istraživanja; 2) sudjelovanje u izradi baze podataka Komisije o zastupljenosti žena i muškaraca u procesima donošenja odluka i 3) pokrivanje administrativnih troškova vezanih za sudjelovanje predstavnika/ce Hrvatske kao promatrača/ice na sastancima Odbora za upravljanje Programom te drugu administrativnu potporu.
Europska komisija u svojim izvješćima redovito procjenjuje napredak Hrvatske u razvoju politike jednakih mogućnosti.
Primjerice, u zaključku Mišljenja Europske komisije o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvom u Europskoj uniji (COM/2004/257) navodi se da je započeto usklađivanje s pravnom stečevinom Zajednice na području radnoga prava, zaštite na radu, javnoga zdravstva, jednakog postupanja prema ženama i muškarcima i suzbijanja diskriminacije te se zaključuje da je potrebno ostvariti veći napredak. Ocjenjuje se također da glede jednakoga postupanja prema ženama i muškarcima u značajnoj mjeri postoji potrebno osnovno zakonodavstvo, kao i određeni broj institucionalnih struktura, te da je ostvaren određen napredak u rješavanju problema diskriminacije. Međutim, ističe se da je na nacionalnoj razini potrebno poduzeti mjere za provedbu antidiskriminacijskih odredaba te se posebice upozorava na potrebu zakonskih prilagodbi u vezi s usklađivanjem različitih dobi umirovljenja za muškarce i žene u policiji, vojsci i državnoj službi. U Izvješću o napretku za 2005. godinu (COM /2005/561) Europska komisija zaključuje da nediskriminacijska politika i politika ravnopravnosti spolova općenito nisu dobile potrebnu pozornost ili se njima nije bavilo radi njihova rješavanja. U poglavlju Ekonomska i socijalna prava ocjenjuje se da su, unatoč tome što postoji osnovno zakonodavstvo, potrebne brojne pravne prilagodbe kako bi se ono uskladilo s pravilima EU, posebice unutar usklađivanja s pravnom stečevinom u području socijalne politike i zapošljavanja. Navodi se da provedba postojećih odredbi iz ovoga područja ostaje problematična, a otežana je i nepostojanjem statističkih pokazatelja po spolovima. I ovdje se na određeni način ponavlja stajalište izneseno u Mišljenju prema kojemu: "Iako općenito izgleda da temeljno zakonodavstvo uglavnom postoji, pravna prilagodba je neophodna, npr. u vezi s uklanjanjem pretjerane zaštite žena u smislu noćnog rada, teškog fizičkog rada, rada ispod zemlje i rada u hipobaričnim uvjetima. Treba se također osvrnuti na nedostatke u pogledu porodiljnog dopusta, porodiljnih naknada i pretjeranog trajanja obveznoga porodiljnog dopusta kao i na svekolike teškoće s kojima se suočavaju trudnice i majke male djece u području zapošljavanja. Daljnja prilagodba u pogledu razlika u dobi odlaska u mirovinu za muškarce i žene u policiji, vojsci i državnoj službi čini se neophodna. Provedba postojećih propisa je i dalje problematična i ometa je izostanak statističkih pokazatelja po spolu. Neophodne su pravne odredbe koje predviđaju otklanjajuće i odvraćajuće naknade u slučaju diskriminacije." Opća je ocjena EK da je i akcijskom planu za ravnopravnost spolova posvećena nedovoljna pozornost te se očekuje veći utjecaj Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova u razdoblju od 2006. do 2010. godine na provedbu politike jednakih mogućnosti.
Usklađivanje s pravnom stečevinom[1] EZ u području jednakih mogućnosti muškaraca i žena sadržava poglavlje 19. - Socijalna politika i zapošljavanje, poglavlje 22 - Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata i poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna ljudska prava.
Poglavlje Socijalna politika i zapošljavanje sadrži problemske cjeline koje obuhvaćaju: jednakost plaća, socijalnu sigurnost, ravnopravnost samozaposlenih osoba, zaštitu zdravlja i sigurnost trudnih radnica, porodiljni dopust, profesionalno socijalno osiguranje, obveze dokazivanja u slučajevima diskriminacije na temelju spola, program Zajednice o ravnopravnosti spolova, mogućnosti zapošljavanja, stručnog osposobljavanja, napredovanja i radnih uvjeta te mogućnosti dobivanja i isporuke roba, odnosno pružanja usluga.
U strateškom dokumentu Vlade Republike Hrvatske pod nazivom "Glavni zadaci tijela državne uprave u procesu približavanja EU 2004.-2007", kao ključne mjere unapređivanja promicanja ravnopravnosti spolova iz perspektive zahtjeva i standarda Europske unije u navedenom razdoblju izdvojeni su temeljni ciljevi:
1. Unapređivanje cjelovitog sustava zaštite i promicanja ravnopravnosti spolova u RH
2. Uvođenje "gender mainstreaminga" u sva područja nacionalne politike.
Više: http://ec.europa.eu/employment_social/gender_equality/index_en.html
[1] Cjelovit popis pravne stečevine Europske unije koji se odnosi na poglavlje 19. "Socijalna politika i zapošljavanje" može se naći na EUR-Lex-u na: http://europa.eu.int/eur-lex/lex/en/repert/index.htm u poglavlju 05.20 "Socijalna politika"
